Na samom počeku, učenike smo pitali što su osjećaji i emocije te koje osjećaje i emocije poznaju. Psihologija im je pokazala kartice s različitim emocijama, a učenici su trebali prepoznati o kojoj je emociji riječ. Potom im je knjižničarka pročitala priče: Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri i Kad je ljuta, macu boli trbuh. Nakon pročitanih priča, knjižničarka je razgovarala s učenicima o pročitanome tekstu te su prepoznavali o kojoj je emociji riječ u priči. Kako bi iskazali u kojem dijelu tijela osjećaju tugu ili ljutnju, psihologinja je osmislila listiće na kojima je bio prikaz tijela, a učenici su trebali odabrati boju koja za njih predstavlja tugu ili ljutnju te obojiti dio tijela u kojem osjećaju tugu ili ljutnju. Nakon analize obojanih crteža, upoznali smo se s tehnikama pomoći kada nas obuzme ljutnja i tuga. Psihologinja je osmislila izvrstan način prikaza svijeta oko nas kada smo tužni pomoću crnih i ružičastih naočala. Objasnila je učenicima da kada smo tužni – možemo zamisliti da imamo crne naočale jer nam sve izgleda crno i ništa nas ne može oraspoložiti. A kada stavimo ružičaste naočale, sve oko nas izgleda bolje i veselije. Uz naočale, naveli smo i načine kako si pomoći kada smo tužni. Umjesto naočala, za ljutnju smo izveli vježbu smirivanja i disanja. Psihologinja je objasnila učenicima da kada smo ljuti, prvo si trebamo reći STOP i zastati, a zatim duboko udahnuti i izdahnuti kako bi se smirili. Tehniku disanja psihologinja je osmislila tako da učenici prate krakove zvijezde koji će im pomoći pri pravilnom disanju i smirivanju. Za kraj radionice smo ponovili što smo danas naučili te kako postupiti ako nas obuzme ljutnja ili tuga. Zahvaljujemo se našoj psihologinji na suradnji i sudjelovanju u ovom projektu.

Mirta Uglik, knjižničarka